Poštovana braćo, ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo osjećaj koji nosimo u srcu niti riječ koju izgovaramo jezikom. To je ljubav koja usmjerava naš život, oblikuje naš karakter i pokazuje se u načinu na koji klanjamo, govorimo, opraštamo i odnosimo se prema ljudima.
Zato danas svako od nas treba iskreno upitati sebe: koliko se moja ljubav prema Poslaniku vidi u mojim djelima i koliko njegov sunnet određuje moje svakodnevne izbore?
Allah, dželle šanuhu, kaže:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ ۗ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ
“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.’ A Allah prašta i milostiv je.”
(Sura Ali ’Imran, 31.)
Ovaj ajet jasno pokazuje da se ljubav dokazuje slijeđenjem. Ako volimo Poslanika, nastojat ćemo slijediti njegov namaz, iskrenost, blagost, pravednost i odnos prema porodici, komšijama, siromašnima i svim ljudima.
Kada su stanovnici Taifa odbili njegov poziv i povrijedili ga, melek mu je ponudio da ih uništi. Ali Poslanik nije izabrao osvetu. Nadao se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će obožavati samo Njega.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
«خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ، وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي»
“Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.”
(Sunen et-Tirmizi, hadis br. 3895; Sunen Ibn Madže, hadis br. 1977.)
Danas mnogi govore da vole Poslanika, ali ljubav se dokazuje namazom, iskrenošću, čuvanjem jezika, oprostom i svakodnevnim slijeđenjem sunneta.
To se posebno vidi onda kada smo pod pritiskom: u kući, na poslu, u društvu i među ljudima koji možda ne dijele naše vrijednosti. Tada se vidi da li nam je sunnet ukras samo u govoru ili put kojim se vraćamo Allahu u svakodnevnom životu.
Poslanik je rekao:
«لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى أَكُونَ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِنْ وَالِدِهِ وَوَلَدِهِ وَالنَّاسِ أَجْمَعِينَ»
“Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, njegovog djeteta i svih ljudi.”
( Sahih el-Buhari i Sahih Muslim.)
Ovaj hadis nas podstiče da zavirimo u svoje srce i provjerimo jesmo li upotpunili svoje vjerovanje: da li nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, draži od svega? U zdravim porodicama roditelj najbolje zna koliko mu dijete znači, a dijete osjeti koliko mu je važna podrška roditelja. Ipak, ljubav prema Poslaniku nadilazi i tu ljubav, jer nas nijedan njegov savjet ne može udaljiti od Allahovog zadovoljstva; naprotiv, on nas Allahu približava.
Kada vjernik zavoli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od svoga djeteta, bit će spreman podsticati ga na dobro, učiti ga namazu i probuditi ga na sabah, iako bi dijete možda radije spavalo. Roditelj koji voli Poslanika zna za hadis:
“Naređujte svojoj djeci da klanjaju kada napune sedam odina, a od desete godine ih podstičite na ustrajnost u tome.”
Dobročinstvo prema roditeljima je obaveza djece, ali kada vjernik zavoli Poslanika više od svojih roditelja, neće ih poslušati u nepokornosti Allahu. Isti princip vrijedi prema svim ljudima i životnim okolnostima: kada ljubav prema Poslaniku uđe u srce, mjerilo postaju njegove upute, a ne ego, prohtjevi ili pritisak ljudi.
Kada se pojavi izbor između Allahove naredbe i nečije želje, između istine i koristi, između sunneta i pritiska društva — vjernik bira ono što je volio Poslanik.
Kada nam posao otežava namaz, šta biramo? Kada nas društvo poziva u grijeh, šta biramo? Kada nas ego poziva na loše, šta biramo?
Kada je ashab Hubejb, radijallahu anhu, bio zarobljen, prije nego što su ga ubili, pitali su ga:
“Da li bi volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti zdrav i među svojom porodicom?” Hubejb, radijallahu anhu, odgovorio je: “Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i da uživam sve blagodati ovoga svijeta.”
Svoju ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujemo i donošenjem salavata.
Allah kaže:
إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
“Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavate na njega i šaljite mu selam.”
(Sura El-Ahzab, 56.)
Na Sudnjem danu neće biti najvažnije koliko smo imali novca ili kakav smo položaj imali. Bit će važni naše srce, djela, namaz, iskrenost i odnos prema Allahu i Njegovim robovima.
Zato povećajmo salavate, ali uz njih povećajmo i slijeđenje. Nije dovoljno reći: “Volim Poslanika.” Potrebno je živjeti tako da naša djela potvrde te riječi.
Zato neka naš salavat ne ostane samo na jeziku, nego neka nas podsjeti da budemo blaži prema porodici, pravedniji prema ljudima i pažljiviji u ibadetu. Ko iskreno voli Poslanika, trudi se da njegov sunnet bude vidljiv u riječima, izborima i karakteru.
Molimo Allaha da nas učini ljudima sunneta, namaza, lijepog ahlaka, milosti i oprosta. Molimo Ga da popravi naše namaze, naša srca, naše porodice i naše odnose; da sačuva našu djecu i omladinu; da očisti naša srca od oholosti, zavisti i mržnje; da sačuva naše jezike od laži, ogovaranja i vrijeđanja; da nas učini korisnim članovima džemata i zajednice.
Molimo Ga da nam podari šefat Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da nas sastavi s njim u Džennetu. Amin.
