Draga braćo i sestre, oporučujem sebi i vama takvaluk prema Allahu ﷻ. Živimo u vremenu u kojem se mnogo govori i savjetuje, ali srca često ostaju prazna, porodice umorne, a omladina zbunjena. Zato danas govorimo o Muhammedu ﷺ, učitelju koji nije samo prenosio informacije, nego je odgajao srca blizinom, saburom, milošću i vlastitim primjerom. U predajama se spominje:
أَدَّبَنِي رَبِّي فَأَحْسَنَ تَأْدِيبِي —
“Moj Gospodar me je odgojio, pa je moj odgoj učinio najljepšim.” Zapitajmo se: kakav trag mi ostavljamo na srcima onih koje volimo?
Allah ﷻ kaže:
: يَـٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ كَبُرَ مَقْتًا عِندَ ٱللَّهِ أَن تَقُولُوا۟ مَا لَا تَفْعَلُونَ —
“O vjernici, zašto govorite ono što ne radite? Allahu je veoma mrsko da govorite ono što ne radite.”
Ovi ajeti podsjećaju nas da odgoj počinje primjerom. Nije teško djetetu reći: klanjaj, budi pošten, čuvaj jezik. Teže je živjeti ono što govorimo. Poslanik ﷺ je bio najveći učitelj jer su njegove riječi imale težinu njegovog života: kada je govorio o milosti, ljudi su milost vidjeli u njegovim djelima; kada je govorio o saburu, vidjeli su sabur u njegovoj boli.
Drugi savjet je da se svjetlo dobra često pali malim koracima.
Poslanik ﷺ je rekao: خَيْرُكُمْ مَنْ تَعَلَّمَ الْقُرْآنَ وَعَلَّمَهُ —
“Najbolji među vama su oni koji uče Kur’an i druge njemu poučavaju.”
Ne mora svaki dom imati veliko predavanje, ali svaki dom može imati jedan ajet, jedan trenutak poslije namaza i jednu toplu riječ koja dijete približava Allahu. Kur’an ne smije biti samo knjiga na polici; treba biti glas u našoj kući, smiraj u brigama i svjetlo u odlukama.
Zato je Aiša رضي الله عنها, kada je upitana kakav je bio ahlak Allahovog Poslanika ﷺ, odgovorila: كَانَ خُلُقُهُ الْقُرْآنَ — “Njegov ahlak bio je Kur’an.” To znači da Kur’an kod njega nije bio samo učenje jezikom, nego život srcem i djelima: milost, pravda, istina, skromnost i ljubav prema Allahu.
Tako je Poslanik ﷺ odgajao ashabe: nije ih mijenjao ponižavanjem ili grubom riječju, nego saburom, blizinom i primjerom. Kada bi neko pogriješio, popravljao je grešku, ali je čuvao srce čovjeka. Zato su ashabi od njega učili ne samo propise, nego i kako se živi islam.
Danas su mnogi roditelji opterećeni brigom za uspjeh svoje djece: školu, posao, sigurnost i priznanje. To su prirodne brige, ali Poslanik ﷺ nas uči da odgoj nije teret koji nosimo sami, nego emanet uz oslonac na Allaha. Uspjeh nije samo diploma i položaj, nego iman, karakter, halal put i srce vezano za Allaha.
Posebno se okrenimo djeci i omladini. Oni nose pritiske koje često ne vidimo: zbunjenost, usamljenost i glasove koji ih odvlače od Allaha. Ako im ponudimo samo kritiku, možemo izgubiti njihova srca; ako im ponudimo sigurnost, razgovor i iskren primjer, osjetit će da islam nije teret, nego rahmet koji vraća kući.
Neka svako od nas danas izađe iz džamije s pitanjem: šta moja porodica uči od mene kada sam umoran, ljut ili zabrinut? Da li uči sabur ili grubost, dovu ili prigovor, ljubav prema Allahu ili samo strah od ljudi? Poslanik ﷺ je osvajao srca prije nego što bi mijenjao ponašanje. Zato se vratimo njegovom putu: govorimo istinu, živimo ono što učimo i budimo razlog da se neko približi Allahu.
Allahu naš, omekšaj naša srca i popravi naša djela. Učini Kur’an proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i vodičem našim porodicama. Sačuvaj našu djecu i omladinu od svega što ih udaljava od Tebe. Podari roditeljima sabur i mudrost, učiteljima iskrenost i snagu, a našoj zajednici jedinstvo, milost i ljubav. Sastavi nas sa Muhammedom ﷺ u Dženneti-Firdevsu. Amin, ja Rabbi-l-alemin.
